Home / Intervju  / AJNA JUSIĆ: Nani me naučio da, umjesto posla, kući donosim isključivo ljubav

AJNA JUSIĆ: Nani me naučio da, umjesto posla, kući donosim isključivo ljubav

Nani, trogodišnji bigl i Ajna, aktivistkinja, najbolji su prijatelji, a sa ekipom WOOF magazina podijelili su neke interesantne detalje i korisne savjete iz svog zajedničkog života

Kada znate da u jednoj zemlji postoje mladi ljudi poput naše ovosedmične sagovornice, onda znate da ta zemlja ima i svijetlu budućnost.

Ajna Jusić je predsjednica udruženja “Zaboravljena djeca rata”, nevladine organizacije osnovane 2018. godine čiji je fokus borba za ravnopravnost djece rođene zbog rata u čitavoj BiH bez obzira na etničku pripadnost djeteta, majke i biološkog oca.

Početkom 2020. godine britanska agencija Shape History proglasila je Ajnu za jednu od sedam internacionalnih žena liderica koje treba slaviti u 2020. godini.

Ova bosanskohercegovačka aktivistkinja, borkinja za ljudska prava, mlada osoba koja vjeruje u ravnopravno društvo i koja se bori da izbriše etikete sistematski nametnute i one društveno stvorene, svoj život podijelila je sa Nanijem, trogodišnjim biglom, a sa nama je podijelila zanimljive pojedinosti i korisne savjete iz njihovog suživota.

Nemoguće je kroz tvoje objave na društvenim mrežama ne primjetiti preslatkog bigla Nanija, sa kojim dijeliš mnogobrojne životne trenutke. Ispričaj nam, otkud Nani u tvom životu?

Nani je u moj život došao tako nevjerovatno i mislim da je jednostavno bilo suđeno. Baš u periodu kad sam podsvjesno razmišljala da imam psa, rodio se Nani. Nedugo zatim sam dobila poziv od prijateljice i rekla mi je da mogu imati malog bigla, ako želim. Njena porodica također ima bigla koji se pario, tako da je Nani, neočekivan, ali željen, došao u moj život. I definitivno, bez mogućnosti izmjene, Nani je nešto najbolje što sam u životu mogla dobiti. Od kako je tu, moj život se puno promjenio, a svaki moj period, ma koliko bio težak, uz njega je lakši.

Imati psa je bila najgora ili najbolja odluka u tvom životu?

Najbolja odluka ikad! Definitivno!

Bosanskohercegovačka javnost upoznala je Ajnu Jusić kroz udruženje “Zaboravljenja djeca rata”. Posao kojim se ti baviš zahtjeva jako puno rada, posvećenosti, vremena i putovanja. Kako si uspjela da izbalansiraš radne obaveze i sve potrebe koje Nani ima?

Dok sam na putovanjima Nanija čuva njegova veterinarka Merima. Merimu obožava i lijepo mu je s njom. Taj dio sam lahko riješila, ali emotivno sam jedva prihvatila taj val putovanja u 2019. godini. Bude mi jako teško kad ga ostavim, pogotovo na period duži od 7 dana. Kad se vratim s puta, on otvoreno „ronda“ i ljuti se na mene ali to traje jako kratko i onda se igramo i družimo kako bi nadoknadili izgubljeno vrijeme.

Nekoliko putovanja sam čak i odbila jer nisam mogla da ga ostavim, ali ja tu negdje znam da Nančo razumije važnost moje životne misije jer upravo Nančo najčešće sluša sve moje tuge, sreće, muke, briše moje suze i uveseljava me.

Nani ti uglavnom pravi društvo u kancelariji?

Da, kako meni tako i mojim kolegicama. Nani nam dođe kao jedini kolega u kancelariji. Ima svoje mjesto, sjedi pored drugarice Sande. Uvijek je pored nje, ona mu je najdraža drugarica u kancu, i čak sluša sve što mu ona kaže. Voli i ostale drugarice u kancelariji i one vole njega. Paze ga i čuvaju kad ja treba da kratko izađem. U sklopu kancelarije imamo veliko dvorište, što je za njega mali raj u kojem se igra po cijeli dan, kopa rupe, pravi belaje koje, kasnije, ja moram pospremiti.

Kada se smiri ova sitaucija sa pandemijom, Nani se vraća u kancelariji na svoje mjesto i posebno me čini sretnom što i kolegice iz kancelarije jedva čekaju da on dođe.

View this post on Instagram

Radno s babom

A post shared by @ sef.obezbedjenja on

Svaki pas ima specifičan temperament i obrasce ponašanje. Po čemu je to Nani poseban?

Nani je divan pas! Njegov karakter je nešto najljepše na svijetu. Doduše, moram biti iskrena, zna ponekad biti mnogo tvrdoglav. Ali ja na to gledam kao njegove slatke epizode gdje želi da je sve po njegovom, što mu ja ipak ne dopuštam često jer se brzo navikne da pravi belaje.

Generalno, jako je osjetljiv, zahtijeva puno pažnje i ljubavi i vrlo jasno to pokazuje. Primjera radi, Nani me naučio da ponekad posao moram ostaviti na poslu, a da kući nosim samo ljubav za njega. Ponekad kad radim doma na laptopu, on dođe i doslovno sjedne na laptop i ne dozvoljava mi da radim. Prii tome zahtijeva da ga mazim i da razgovaram s njim. Kad već spominjem razgovor, doslovno, svaki dan ali apsolutno svaki pričam Naniju kakav mi je dan bio i kako sam se osjećala tokom dana.

Isto tako jako je poseban što je mali usisivač kad izađemo vani, nekad se čak pitam što kupujem hranu kad on doslovno očisti mahalu dok šetamo. U jednom momentu sam shvatila da jednostavno nemam rješenja za taj problem, on jede sve što vidi ma koliko god ja pazila. Znači, dok trepnem, on je pojeo nešto i tako evo skoro 3 godine. Ali, doslovno svaki put kad pojede nešto ja „rondam“ ali očito ne pije vode. Ako neko ko čita ovo ima savjet, bila bih zahvalna.

Mada i taj njegov belaj ja volim, volim sve što se veže za njega jer ljubav koju mi pruža je nešto najljepše na svijetu.

Kako izgleda jedan Vaš zajednički dan? Imate li neku standardnu dnevnu rutinu?

Nani i ja suštinski dođemo kao cimeri. Imamo svoje rutine koje počinju ujutro u periodu od pola 8 do pola 9. Idemo vani, obavimo šta moramo, obožavamo jutarnje šetnje, prijaju nam. Dok mu pravim doručak, kuham vodu za kafu. Zatim on jede, ja pijem kafu, gledamo vijesti. Onda ja doručkujem i svađamo se jer želi da pojede i moje pahuljice.

Doslovno, svako jutro nam ovako izgleda.

Poslije toga, u skladu sa dnevnim obavezama, on ide sa mnom na posao ili ipak ostane doma. Kad ostane doma, bude miran i dobar, nekad se inati pa se popiški iako ima skoro 3 godine. Po povratku doma prvo se nas dvoje volimo, pa onda idemo u šetnju. Ta dva izlaska: jutarnji i poslije posla su nešto što nikad nismo izostavili, to je njegovo vrijeme i ja to poštujem. Ostatku dana se prilagodimo obavezama i mojim dogovorima. Sreća je što i ja i on volimo neke rutine pa nemamo nekih problema, pogotovo ne ujutro.

View this post on Instagram

Roditeljski

A post shared by Nanny the Beagle (@nannythebeagle_) on

Nažalost, Sarajevo još uvijek nije pet friendly grad. Jako je malo kafića i restorana u kojima je dozvoljen ulazak šapicama. Koliko je to izazov u tvom svakodnevnom životu?

Za mene, inače, to nije ogroman problem jer sam ja onaj tip osobe koji uvijek izlazi na ista mjesta i jako rijetko mjenja objekte u kojima pije kafe, jede i druži se s rajom. Ali, činjenica jeste da sam te objekte birala na osnovu toga da li su pet friendly ili ne.

Iskreno se nadam da će Sarajevo uskoro postati grad koji shvata da su i psi živa bića i da je sasvim okej otvoriti vrata našim šapicama jer oni donose sreću i radost u svaki prostor koji posjete.

View this post on Instagram

@nu_ma16 ❤️

A post shared by @ sef.obezbedjenja on

Koliko i kako je Nani promijenio tvoj život? Koje su to najvažnije životne lekcije koje si naučili iz života sa njim?

Promjenio je moj život u potpunosti! Naučio me da budem odgovorna i prema sebi i prema njemu. Jednostavno, naučio me da je odgovornost jedna od ključnih vrijednosti koje osoba mora imati. Hvala Nani.

View this post on Instagram

Babo

A post shared by Nanny the Beagle (@nannythebeagle_) on

Koja je tvoja poruka svima onima koji žele, a još uvijek nemaju psa?

Ovdje sam jako oštra i uvijek prvo kažem da svi koji žele imati psa, moraju shvatiti da to nije mali slatki plišani medo za igranje i maženje. Pas je živo biće i kada ga dovedete u svoj dom, morate jednostavno shvatiti da je to jedan život za koji ste preuzeli odgovornost i u skladu s tim, morate se odgovorno ponašati. Zauzvrat, to živo biće pokloniti će vam takvu ljubav da niste ni svjesni koliko je to ljepote, dobrote, poštovanja i zdravlja u jednom domu.


PREPORUKE

1. Koju hranu za pse preporučujete? Zašto? 

Cibau, granule za odrasle pse, a za mokru hranu biramo Taste of the wild i Pedigree.

2. Koji vam je omiljeni pet friendly kafić u Sarajevu? 

Najčešće smo u Blind Tigeru-u, ali jako volimo popiti kafu i u Mr. & Mrs. Cure na Vilsonovom šetalištu.

3. Veterinarska stanica kojoj najviše vjerujete?

Vet centar Ciglane.

4. Grooming salon kome najviše vjerujete? 

Za grooming salon nemam preporuke jer Nanija niko nije želio sređivati, pod izgovorom da je šišati i srediti bigla Sizifov posao. Diskriminacija jeste, stoga smo sami svoji majstori.


Naslovna fotografija: Jasmin Brutus

Mi smo najveći zaljubljenici i zaljubljenice u šapice i njuškice. Uživamo u istraživanju tema vezanih za zdravlje i životni stil kućnih ljubimaca. Najiskrenije i najglasnije se smijemo u razgovorima sa vlasnicima i vlasnicama pasa. Vikendima bacamo lopticu za članove i članice naše čupave porodice.

NO COMMENTS

POST A COMMENT