Home / Zdravlje  / SRČANE MANE KOD PASA: Suočavanje ili bijeg od istine

SRČANE MANE KOD PASA: Suočavanje ili bijeg od istine

Da li ste negdje pročitali tekst vezan za srčane mane? Zašto je njihova incidenca u populaciji pasa tako velika, a o njima se tako malo govori?

Trudeći se da dam što bolju definiciju srčanih mana moram cijeli problem prilično da pojednostavim.

Srčane mane predstavljaju sve abnormalne pojave u strukturi građe srca i velikih krvnih sudova u njegovoj blizini koje imaju genetsku osnovu i negativno  utiču na rad srca i snadbijevanje tkiva kisikom. Ovdje, također, možemo svrstati i sve anomalije u stvaranju i provođenju impulsa kroz srce i anomalije u plućnom krvotoku.

Da li ste ,kao vlasnik ili vlasnica psa (mada ni mačke ne zaostaju puno za psima u ovoj problematici) u toku druženja sa drugim vlasnicima i vlasnicama, ikada pomenuli ovu temu ili čuli nesto vezano za srčana oboljenja? Da li ste negdje pročitali tekst vezan za srčane mane? Zašto je njihova incidenca u populaciji pasa tako velika, a o njima se tako malo govori?

Znamo da se srčane mane kod pasa mješanaca rijetko javljaju, a znamo i da su određene rase posebno pogođene. Ali ipak, ne možemo imati pravu sliku jer će veliki broj pasa promaći kardiološkom pregledu iz nekoliko razloga:

  • Često sasvim blagi simptomi (sporadičan kašalj npr kome skoro ni jedan vlasnik ili vlasnica neće pridavati značaj),
  • Pojava ozbiljnih i za vlasnika i vlasnice zabrinjavajućih simptoma tek u fazi dekompenzacije (srce polako otkazuje i kardiolog nema keca u rukavu),
  • Neadekvatna edukacija vlasnika i vlasnica (mora se svakako ukazati da težina simptoma tj. ispoljavanja oboljenja NIJE MJERILO OSTEĆENJA SRCA NITI MOŽE ODREDITI DUŽINU ŽIVOTA. Npr. mladi pas sa teskom srčanom manom biće vrlo fizički aktivan, veseo, dobrog apetita, sto nije signal da oboljenje treba zanemariti niti psa eutanazirati),
  • Nepostojanje prakse redovnog screeninga u smislu ultrazvučnog i EKG pregleda svakog psa sa navršenih godinu dana,
  • Često vlasnici i vlasnice apriori odbacuju bilo kakvu sumnju na srčanu manu („ma kakva srčana mana, on je zdrav ko drijen“ ili „veterinari izmišljaju bolesti samo da bi naplatili uslugu“ samo su neki od izgovora).

Ako krenemo analizirati rase pasa pojedinačno, u srčanim manama svakako prednjače njemački ovčari. Ovoj činjenici govori u prilog i jedan od uslova konkursa koje policija objavljuje u svrhu angažovanja njemačkih ovčara kao službenih pasa – obavezan uredan kardiološki nalaz.

Maltezeri su, također, rasa vrlo interesantnog genoma, gdje su ljudi decenijama favorizovali bijelu boju i što manju tjelesnu težinu jedinke. Obzirom da je bijela boja u evoluciji neprihvatljiva (osim polarnih životinja i to u zimkom periodu godine, npr. snježna koka, polarna lisica) dobili smo simpatičnu rasu vrlo sklonu oboljenjima kože. Ali ono što je kuriozitet su srčane mane i agresivnost.

Zatim, francuski i engleski buldozi. Tu su takođe dugogodišnjom strogom selekcijom na određene osobine (npr. dimezije tijela, naboranost kože, boja dlake, što kraća i što šira njuška), ljudi zaista dobili ono što su željeli, ali u tom paketu je stiglo i puno neželjenih osobina.

U svojoj dugogodišnjoj praksi imala sam puno slučajeva labradora sa srčanim manama, a pored njih u literaturi se pominju i dobermani, njemačke doge, bokseri. U svijetu mačaka, primjećena je učestala pojava kardiomiopatije kod persijskih mačaka. Nažalost, i dalje nema dovoljno podataka da bismo mogli izvesti temeljnije zaključke.

U posljednje vrijeme u vezu se dovodi ishrana bez žitarica (visok procenat proteina u obroku u dužem vremenskom periodu, naročito kod pasa u porastu) sa određenim oboljenjima srca. Mišljenja sam da veoma visok udio proteina u ishrani nikako ne može da koristi već samo da šteti (ikao naš narod svuda primenjuje onu staru ,,što više to bolje,,).

Postoji jedan mali putokaz koji treba da alarmira svakog vlasnika i vlasnicu, a to je boja jezika koja je normalno blijedo ružičasta. Svako odstupanje je abnormalno. Ako se dotaknemo fizičke aktivnosti, nju treba svesti na najmanju moguću mjeru sve dok se rast potpuno ne završi. Psi su ogledalo vlasnika i vlasnica. Baš zato svaki vlasnik ili vlasnica žele da njihov pas bude najbolji, najbrži, najveći, te se ponekad u tome i pretjera. Zašto nije dobro forsirati fizičku aktivnost, kako to zavisi od rase i šta se preporučuje u kom uzrastu govorićemo u nekom od narednih tekstova.

Ako je vaš pas srčani bolesnik to nije kraj svijeta.

Danas postoji veliku broj lijekova, suplemenata i medicinske hrane koji psu obezbeđuju vrlo visok kvalitet života. Psi srčani bolesnici su meteoropate, ali to opet ne znači da ih u vlažnim, kišovotim i maglovitim jesenjim danima treba držati pod staklenim zvonom. U svojoj praksi imala sam veliki broj pasa sa teskim srčanim manama, nekada i dvije i tri, koji su uz odgovarajuću njegu i terapiju doživjeli duboku starost.

Doktorica veterinarske medicine. Specijalistkinja kardiologije malih životinja. Uzgajivačica pasmine američka akita i vlasnica uzgajivačnice "CrossCrown Akitas".

NO COMMENTS

POST A COMMENT